Posle par samostalnih obilazaka oko BG-a čisto sporta radi, za vikend kažu tek uveče kiša - sjajan trenutak da posetim kolegu i prijatelja i njegovu neuobičajenu kuću na Kosmaju radi kobajagi stručnog sagledavanja projekta i razmene iskustava u gradnji a pre svega naravno da se provozam malo.
Što bi bila za mene prva neka vožnjica van grada. Iskusnijima je to sigurno laganica ali ni meni nije nešto naporno, a i više teško ukućanima zlo što ne idem kolima, ali valjda tako mora
Lagano sam tokom leta na komad kupovao opremu koja mi se dopala, mesh pantalone, čizme, dok mesh jaknu imam od početka, naravno rukavice i kacigu... i krenem preko tj. oko Avale pa na Ralju, Sopot do Rogače, svi valjda znate put sem mene Usput sam uhvatio korak sa dva prava motora koja sam pustio da me obiđu i krenuo za njima čisto da vidim koliko to može da se prati ali nisam baš u fazonu jurcanja a oni su baš bili naprženi.
Prođem usput (ili ne baš usput, omašim skretanje) pored neke kafane kod Toma i Nade, kapiram da je svi ovde dobro znate, vidim 60 parkiranih motora, ok, znači tu je ostatak ekipe s ovog puta svratio.
Vratim se tu na raskrsnicu i nakon valjda nešto oko sat vremena vožnje, i nekoliko takvih slučajnih skretanja gde ne treba i vraćanja na pravu trasu, preko 200ak m mladog, krupnog i od kiša malo razlokanog makadama, još uzbrdo, stignem do destinacije. To je zapravo jedino bilo naporno ali uspeo sam bez da mi padne vozilo. Posle par sati krenem nazad, obzirom na oblake jer i pored prognoze te, prošle subote, nije delovalo da će pasti dok nije krenulo da kovitla.
I tako krenem nazad praćen sa dva mala lajava kera niz taj isti makadam, setim se da je možda bolje da ugasim motor za toliko da se čisto psi malo smire, ionako sam mileo na kočnicama. Vetar donosi oblake, 6 popodne je, nije mi neko zezanje i krenem niz magistralu i na prvom odvajanju pratim par automobila ne prema Sopotu nego desno na Nemenikuće s planom da dilemu oko puta povratka ostavim zbog mogućeg pljuska.
I onda je taaaaako sastavio pljusak da sam samo uradio polukružno na prvom skretanju i vratio se 50m do autobuske nadstrešnice da sačekam da prođe...
I tako čekajući i slušajući dobovanje kiše koja je trajala skoro sat vremena sa naletima prave oluje u par navrata, vidim i da će mrak da me stigne... srećom kiša popustila pa rešim da navučem kišne pantalone, jaknu i rukavice, i krenem lagano ka AP-u dok je padao mrak. Pređem onu prugu, proleteše dva GS-a u suprotnom smeru, ka Sopotu, naravno njima to vreme nevreme ionako ništa ne smeta. Dođem do naplatne, karticu i lagano ko bez mozga na AP po mraku i kišici, stignem neki auto i drži tu u srednjoj traci iza auta da me ne kupa previše. Ne vidi se lepo kroz vetrobran jer je mokar, ne vidi se lepo ni kroz kacigu ali malo bolje kad se uspravim i tako lagano držim 80-90.
Međutim, obiđe nas prazna cisterna, i mene i tog juga što sam se štekao iza i krenem za cisternom ali na bezbednijem rastojanju od tuširanja... Negde je kasnije i stala kiša što nisam baš ni primetio dok nisam stao na neku (EKO?) pumpu na piš pauzicu pred naplatnom rampom, i da se javim ženi da ne brine da je sve pod kontrolom i opuštena jedna situacija, nemaš frke. Prvenac me psuje u fazonu nemoj majku da mi sikiriaš, meni srce puno, dobro je vaspitan ...
realno, bilo mi je do jaja, kao pre 25-6 godina na Tomosu ali da ne idemo u detalje
Pošto sam skinuo kišne rukavice, nastavim dalje ka naplatnoj, u kišnoj opremi jer je zahladnelo dovoljno da razduvava kroz mesh opremu, a endorfin me malo piči jer se osećam relativno bezbedno na osvetljenom putu u gužvi. Stižem do rampe, ček sad nemam tag, u jbt a pare gde su.. srećom neko se zaustavio pred sam prolaz u rampu i nešto se svađaju, nema nikakvog sudara ili tako nešto, samo neka svađa, produžim do rampe, i dajem 2,000 nemam ništa sitno... Pita kasirka uz neki polujadan pogled - nemate 50din? rek'o nemam - i vrati mi 1,950din... ladno putarina 50 din. Pa ni žvake više ne koštaju toliko
E onda sam prošao rampu i za čas pun gas do kuće, bilo mi nešto mnogo lakše na duši, valjda oni oblaci, misao o magistrali po kiši noću... teška priča. Ali dobar završetak.
4 sata avanture i sat vremena čekanja, meni puna kapa
Nisam siguran za kilometražu tj. kad sam je resetovao ali potrošnja je takva kakva je, valjda ovaj CVT ipak doprinosi tome da motor bude žedniji nego manuelac