Hvala Pao sam 26.10.2019 kod Salakovca, na putu do Homolja. Put ravnina, blaga krivina u levo, (ni danas ne shvatam kako je nisam savladao) koju ja ne registrujem zamisljen, vec u mju ulazim "mehanicki", nedovoljmo obarajuci motor, bez kocenja pred krivinu. Kasno sam shvatio da izlazim iz krivine. Na zalost, tu je bilo i sitnog sljinka po putu, kada sam poceo da kocim (u krivini, naopako, ali izbora nije bilo) bilo je kasno,jer sam vec zahvatio sljunak. Klizanje nije bilo opcija, zbog krivine ulevo, bankine na mostu, drveca pored puta, jer bih udario u nesto od toga i ishod bi bio los. Iako je.to delovalo kao vecnost, par sec je trajao pokusaj da obuzdam motor, a onda me je katapiltirao (ili sam sam skocio, ni tada nisam mogao shvatiti sta se desilo) preko bankine mosta i pao sam pored puta, ispod.mosta. Prvi susret sa zemljom nakon rotacije je.bio bocnim delom trtice, gde sam polomio butnu kost. Nepokretan na licu mesta. Sreca, telefon u jakni umesto na tank torbi, gde sam ga obicno drzao. Motor neobjasnjivo, zamnom otisao ispod mosta. Niko nas ne vidi. 45 min sam objasnjavao telefonom policiji i hitnoj pomoci gde sam. Naucio iz toga, a nadam se da ce koristiti i drugim kolegama motociklistima: 1. Telefon uvek u jakni, nikad tank torba 2. Izbegavati voznju van grada sam 3. Nikada umoran na motor 4. Koncetracija maksimalna 5. Bez velikih brzina Sent from my SM-N980F using Tapatalk